Uvod u jogu
Joga je transliteracija riječi "yoga", što znači "jaram", a odnosi se na korištenje poljoprivrednog alata kao jarma za povezivanje dviju krava kako bi orale zemlju te tjerale robove i konje. Kada su dvije krave povezane jarmom za oranje zemlje, moraju se kretati usklađeno i biti skladne i ujedinjene, inače neće moći raditi. Znači "povezivanje, kombinacija, sklad", a kasnije se proširuje na "metodu povezivanja i širenja duhovnosti", odnosno usmjeravanje pažnje ljudi te njihovo vođenje, korištenje i provođenje.
Prije tisuća godina u Indiji, u potrazi za najvišim stanjem sklada između čovjeka i prirode, redovnici su često živjeli u osami u prašumi i meditirali. Nakon dugog razdoblja jednostavnog života, redovnici su shvatili mnoge zakone prirode promatrajući organizme, a zatim su primijenili zakone preživljavanja organizama na ljude, postupno osjećajući suptilne promjene u tijelu. Kao rezultat toga, ljudi su naučili komunicirati sa svojim tijelima, a time su naučili istraživati svoja tijela te su počeli održavati i regulirati svoje zdravlje, kao i instinkt za liječenje bolesti i boli. Nakon tisuća godina istraživanja i sažimanja, postupno se razvio skup teoretski cjelovitih, točnih i praktičnih sustava zdravlja i fitnessa, a to je joga.
Slike modernih jarmova
Joga, koja je posljednjih godina postala popularna i tražena u mnogim različitim dijelovima svijeta, nije samo popularna ili trendi fitness vježba. Joga je vrlo drevna metoda vježbanja energetskog znanja koja kombinira filozofiju, znanost i umjetnost. Temelj joge izgrađen je na drevnoj indijskoj filozofiji. Tisućama godina psihološki, fiziološki i duhovni principi postali su važan dio indijske kulture. Drevni vjernici joge razvili su sustav joge jer su čvrsto vjerovali da vježbanjem tijela i reguliranjem disanja mogu kontrolirati um i emocije te zauvijek održati zdravo tijelo.
Svrha joge je postići sklad između tijela, uma i prirode, kako bi se razvio ljudski potencijal, mudrost i duhovnost. Jednostavno rečeno, joga je fiziološki dinamički pokret i duhovna praksa, a ujedno je i filozofija života primijenjena u svakodnevnom životu. Cilj joga prakse je postići dobro razumijevanje i regulaciju vlastitog uma te upoznati i ovladati fizičkim osjetilima.
Podrijetlo joge
Podrijetlo joge može se pratiti do drevne indijske civilizacije. U drevnoj Indiji prije 5000 godina nazivana je "blagom svijeta". Ima snažnu sklonost mističnom razmišljanju, a većina se prenosi s učitelja na učenika u obliku usmenih formula. Rani jogiji bili su svi inteligentni znanstvenici koji su tijekom cijele godine izazivali prirodu u podnožju snijegom prekrivene Himalaje. Da bi se živio dug i zdrav život, čovjek se mora suočiti s "bolešću", "smrću", "tijelom", "dušom" i odnosom između čovjeka i svemira. To su pitanja koja jogiji proučavaju stoljećima.
Joga je nastala u podnožju Himalaje u sjevernoj Indiji. Suvremeni istraživači filozofije i znanstvenici joge, na temelju istraživanja i legendi, zamislili su i opisali podrijetlo joge: S jedne strane Himalaje nalazi se 8000 metara visoka Sveta Majka Planina, gdje postoji mnogo pustinjaka koji prakticiraju meditaciju i teškoće, a mnogi od njih postaju sveci. Kao rezultat toga, neki ljudi su počeli zavidjeti i slijediti ih. Ti su sveci prenijeli tajne metode vježbanja svojim sljedbenicima u obliku usmenih formula, i to su bili prvi jogiji. Kada su drevni indijski praktičari joge vježbali svoja tijela i umove u prirodi, slučajno su otkrili da su razne životinje i biljke rođene s načinima liječenja, opuštanja, spavanja ili ostajanja budnima, te da su se mogle prirodno oporaviti bez ikakvog liječenja kada su bile bolesne.
Pažljivo su promatrali životinje kako bi vidjeli kako se prilagođavaju prirodnom životu, kako dišu, jedu, izlučuju, odmaraju, spavaju i učinkovito prevladavaju bolesti. Promatrali su, oponašali i osobno iskusili položaje životinja, kombinirane s ljudskom tjelesnom strukturom i raznim sustavima, te stvorili niz sustava vježbanja koji su korisni za tijelo i um, odnosno asane. Istovremeno su analizirali kako duh utječe na zdravlje, istraživali načine kontrole uma i tražili načine za postizanje sklada između tijela, uma i prirode, čime su razvijali ljudski potencijal, mudrost i duhovnost. To je podrijetlo joga meditacije. Nakon više od 5000 godina prakse, metode iscjeljivanja koje uči joga koristile su generacijama ljudi.
U početku su jogiji vježbali u špiljama i gustim šumama Himalaje, a zatim su se proširili na hramove i seoske kuće. Kada jogiji uđu u najdublju razinu duboke meditacije, postići će kombinaciju individualne svijesti i kozmičke svijesti, probuditi uspavanu energiju u sebi te postići prosvjetljenje i najveće zadovoljstvo, dajući tako jogi snažnu vitalnost i privlačnost te se postupno šireći među običnim ljudima u Indiji.
Oko 300. godine prije Krista, veliki indijski mudrac Patanjali stvorio je Yoga Sutre, na kojima je indijska joga uistinu oblikovana, a praksa joge formalno je definirana kao sustav s osam udova. Patanjali je svetac koji ima veliko značenje za jogu. Napisao je Yoga Sutre, koje su dale sve teorije i znanje o jogi. U ovom djelu joga je prvi put formirala cjeloviti sustav. Patanjali se štuje kao osnivač indijske joge.
Arheolozi su u slivu rijeke Ind otkrili dobro očuvanu keramiku na kojoj je prikazana figura joge koja meditira. Ova keramika stara je najmanje 5000 godina, što pokazuje da se povijest joge može pratiti do još starijeg vremena.
Vedsko protovedsko razdoblje
Primitivni period
Od 5000. do 3000. godine prije Krista, indijski praktičari učili su praksu joge od životinja u prašumi. U dolini Wutong, uglavnom se prenosila u tajnosti. Nakon 1000 godina evolucije, bilo je malo pisanih zapisa, a pojavljivala se u obliku meditacije, kontemplacije i asketizma. Joga se u to vrijeme nazivala Tantrička joga. U razdoblju bez pisanih zapisa, joga se postupno razvila iz primitivne filozofske misli u metodu prakticiranja, među kojima su meditacija, kontemplacija i asketizam bili središte prakse joge. Tijekom razdoblja indske civilizacije, skupina domorodačkog stanovništva na Indijskom potkontinentu lutala je Zemljom. Sve im je davalo beskrajnu inspiraciju. Održavali su složene i svečane ceremonije i štovali bogove kako bi istražili istinu života. Štovanje seksualne moći, posebnih sposobnosti i dugovječnosti karakteristike su Tantričke joge. Joga u tradicionalnom smislu je praksa za unutarnju dušu. Razvoj joge oduvijek je pratila povijesna evolucija indijskih religija. Konotacija joge kontinuirano se razvijala i obogaćivala razvojem povijesti.
Vedsko razdoblje
Početni koncept joge pojavio se u 15. stoljeću prije Krista do 8. stoljeća prije Krista. Invazija nomadskih Arijaca pogoršala je propadanje autohtone civilizacije Indije i donijela kulturu Brahmana. Koncept joge prvi je put predložen u religijskom klasiku "Vede", koji je jogu definirao kao "suzdržavanje" ili "disciplinu", ali bez položaja. U svom posljednjem klasiku, joga se koristila kao metoda samosuzdržavanja, a uključivala je i neke sadržaje kontrole disanja. U to vrijeme, stvorili su je svećenici koji su vjerovali u Boga radi boljeg pjevanja. Cilj vedske prakse joge počeo je prelaziti s uglavnom temeljene na fizičkoj praksi za postizanje samooslobođenja na religijsku filozofsku visinu ostvarenja jedinstva Brahmana i Atmana.
Predklasični
Joga postaje način duhovne prakse
U šestom stoljeću prije Krista, u Indiji su rođena dva velika čovjeka. Jedan je poznati Buda, a drugi Mahavira, osnivač tradicionalne džainističke sekte u Indiji. Budino učenje može se sažeti kao "Četiri plemenite istine: patnja, porijeklo, prestanak i put". Oba sustava Budinog učenja široko su poznata cijelom svijetu. Jedan se zove "Vipassana", a drugi "Samapatti", koji uključuje poznati "Anapanasati". Osim toga, Buda je uspostavio osnovni okvir za duhovnu praksu nazvan "Osmerostruki put", u kojem su "ispravan život" i "ispravan trud" manje-više slični propisima i marljivosti u Raja Yogi.
Kip Mahavire, osnivača džainizma u Indiji
Budizam je bio široko popularan u davna vremena, a budističke metode prakticiranja temeljene na meditaciji proširile su se na veći dio Azije. Budistička meditacija nije bila ograničena na određene redovnike i askete (Sadhue), već su je prakticirali i mnogi laici. Zbog širokog širenja budizma, meditacija je postala popularna u kontinentalnoj Indiji. Kasnije, od kraja 10. stoljeća do početka 13. stoljeća, turkijski muslimani iz središnje Azije napali su Indiju i naselili se tamo. Nanijeli su težak udarac budizmu i prisilili Indijce da pređu na islam nasiljem i ekonomskim sredstvima. Do početka 13. stoljeća budizam je u Indiji izumirao. Međutim, u Kini, Japanu, Južnoj Koreji i zemljama jugoistočne Azije, budistička tradicija meditacije je sačuvana i razvijena.
U 6. stoljeću prije Krista, Buda je uveo (Vipassanu), koja je nestala u Indiji u 13. stoljeću. Muslimani su napali i nametnuli islam. U 8. stoljeću prije Krista - 5. stoljeću prije Krista, u religijskim klasičnim Upanišadama ne postoji asana, koja se odnosi na opću metodu prakse koja može potpuno ukloniti bol. Postoje dvije popularne škole joge, naime: karma joga i jnana joga. Karma joga naglašava vjerske rituale, dok se jnana joga fokusira na proučavanje i razumijevanje vjerskih spisa. Obje metode prakse mogu omogućiti ljudima da na kraju dosegnu stanje oslobođenja.
Klasično razdoblje
5. stoljeće pr. Kr. - 2. stoljeće n.e.: Pojavljuju se važni klasici joge
Od općeg zapisa Veda 1500. godine prije Krista, preko jasnog zapisa joge u Upanišadama, do pojave Bhagavad Gite, dovršeno je ujedinjenje prakse joge i filozofije Vedante, koja je uglavnom govorila o raznim načinima komunikacije s božanskim, a njezin sadržaj uključivao je Raja Yogu, Bhakti Yogu, Karma Yogu i Jnana Yogu. To je učinilo jogu, narodnu duhovnu praksu, ortodoksnom, od naglašavanja prakse do suživota ponašanja, vjerovanja i znanja.
Oko 300. godine prije Krista, indijski mudrac Patanjali stvorio je Yoga Sutre, na kojima je indijska joga uistinu oblikovana, a praksa joge formalno je definirana kao sustav s osam udova. Patanjali se štuje kao osnivač joge. Yoga Sutre govore o postizanju stanja ravnoteže tijela, uma i duha kroz duhovno pročišćenje i definiraju jogu kao način prakse koji potiskuje prevrtljivost uma. To jest: vrhunac Samkhya misli i teorije prakse škole joge, strogo se pridržavati metode s osam udova kako bi se postiglo oslobođenje i povratak istinskom ja. Metoda s osam udova je: "Osam koraka za prakticiranje joge; samodisciplina, marljivost, meditacija, disanje, kontrola osjetila, ustrajnost, meditacija i samadhi." To je središte Raja Yoge i način postizanja prosvjetljenja.
Postklasični
2. stoljeće poslije Krista - 19. stoljeće poslije Krista: Procvat moderne joge
Tantra, ezoterična religija koja ima dubok utjecaj na modernu jogu, vjeruje da se konačna sloboda može postići samo strogim asketizmom i meditacijom, te da se sloboda konačno može postići štovanjem božice. Vjeruju da sve ima relativnost i dualnost (dobro i zlo, vruće i hladno, jin i jang), a jedini način da se riješimo boli jest povezati i integrirati svu relativnost i dualnost u tijelu. Patanjali - iako je naglašavao potrebu za fizičkom vježbom i pročišćenjem, također je vjerovao da je ljudsko tijelo nečisto. Uistinu prosvijetljeni jogi pokušat će se riješiti društva gomile kako bi izbjegao zagađenje. Međutim, škola (Tantra) joge jako cijeni ljudsko tijelo, vjeruje da Gospodin Šiva postoji u ljudskom tijelu i vjeruje da je podrijetlo svih stvari u prirodi seksualna moć, koja se nalazi ispod kralježnice. Svijet nije iluzija, već dokaz božanskosti. Ljudi se mogu približiti božanskosti kroz svoje iskustvo svijeta. Radije kombiniraju mušku i žensku energiju na simboličan način. Oslanjaju se na teške joga položaje kako bi probudili žensku snagu u tijelu, izvukli je iz tijela, a zatim je kombinirali s muškom snagom koja se nalazi na vrhu glave. Poštuju žene više od bilo kojeg jogija.
Nakon Joga Sutri, to je postklasična joga. Uglavnom uključuje Joga Upanišade, Tantru i Hatha jogu. Postoji 21 Joga Upanišada. U tim Upanišadama, čista spoznaja, rasuđivanje, pa čak i meditacija nisu jedini načini za postizanje oslobođenja. Svi oni trebaju postići stanje jedinstva Brahmana i Atmana kroz fiziološku transformaciju i duhovno iskustvo uzrokovano tehnikama asketske prakse. Stoga, dijeta, apstinencija, asane, sedam čakri itd., u kombinaciji s mantrama, vježbama ruku i tijela...
Moderno doba
Joga se razvila do te mjere da je postala široko rasprostranjena metoda fizičkog i mentalnog vježbanja u svijetu. Proširila se iz Indije u Europu, Ameriku, Azijsko-pacifičku regiju, Afriku itd. te je visoko cijenjena zbog svojih očitih učinaka na ublažavanje psihološkog stresa i fiziološku zdravstvenu skrb. Istovremeno, kontinuirano su se razvijale razne metode joge, poput vruće joge, hatha joge, vruće joge, zdravstvene joge itd., kao i neke znanosti o upravljanju jogom. U moderno doba postoje i neke osobe iz svijeta joge sa širokim utjecajem, poput Iyengara, Swamija Ramdeva, Zhang Huilana itd. Neosporno je da će dugogodišnja joga privući sve više pažnje ljudi iz svih sfera života.
Ako imate bilo kakvih pitanja ili želite saznati više,molimo kontaktirajte nas
Vrijeme objave: 25. prosinca 2024.
