Uvod u jogu

Joga je transliteracija riječi "yoga", što znači "jaram", a odnosi se na upotrebu poljoprivrednog alata kao jarma za povezivanje dvije krave kako bi orale zemlju, te za tjeranje robova i konja. Kada su dvije krave povezane jarmom za oranje zemlje, moraju se kretati usklađeno i biti skladne i ujedinjene, inače neće moći raditi. To znači "veza, kombinacija, harmonija", a kasnije se proširuje na "metod povezivanja i širenja duhovnosti", odnosno usmjeravanja pažnje ljudi i njenog vođenja, korištenja i primjene.

Prije hiljada godina u Indiji, u potrazi za najvišim stanjem harmonije između čovjeka i prirode, monasi su često živjeli u osami u prašumi i meditirali. Nakon dugog perioda jednostavnog života, monasi su shvatili mnoge zakone prirode posmatrajući organizme, a zatim su primijenili zakone preživljavanja organizama na ljude, postepeno osjećajući suptilne promjene u tijelu. Kao rezultat toga, ljudi su naučili komunicirati sa svojim tijelima, a time su naučili istraživati svoja tijela i počeli održavati i regulirati svoje zdravlje, kao i instinkt za liječenje bolesti i bolova. Nakon hiljada godina istraživanja i sumiranja, postepeno se razvio skup teoretski kompletnih, tačnih i praktičnih sistema zdravlja i fitnesa, a to je joga.

Slike modernih jarmova

Joga, koja je posljednjih godina postala popularna i tražena u mnogim različitim dijelovima svijeta, nije samo popularna ili trendi fitnes vježba. Joga je vrlo drevna metoda prakticiranja energetskog znanja koja kombinira filozofiju, nauku i umjetnost. Temelj joge izgrađen je na drevnoj indijskoj filozofiji. Hiljadama godina, psihološki, fiziološki i duhovni principi postali su važan dio indijske kulture. Drevni vjernici joge razvili su sistem joge jer su čvrsto vjerovali da vježbanjem tijela i reguliranjem disanja mogu kontrolirati um i emocije i zauvijek održati zdravo tijelo.

Svrha joge je postizanje harmonije između tijela, uma i prirode, kako bi se razvio ljudski potencijal, mudrost i duhovnost. Jednostavno rečeno, joga je fiziološki dinamički pokret i duhovna praksa, a ujedno je i filozofija života primijenjena u svakodnevnom životu. Cilj joga prakse je postizanje dobrog razumijevanja i regulacije vlastitog uma, te upoznavanje i ovladavanje fizičkim čulima.

Porijeklo joge

Porijeklo joge može se pratiti do drevne indijske civilizacije. U drevnoj Indiji prije 5.000 godina, nazivana je "blagom svijeta". Ima snažnu sklonost ka mističnom razmišljanju, a većina se prenosi s učitelja na učenika u obliku usmenih formula. Rani jogiji bili su svi inteligentni naučnici koji su tokom cijele godine izazivali prirodu u podnožju snijegom prekrivenih Himalaja. Da bi čovjek živio dug i zdrav život, mora se suočiti s "bolešću", "smrću", "tijelom", "dušom" i odnosom između čovjeka i svemira. To su pitanja koja jogiji proučavaju stoljećima.

Joga je nastala u podnožju Himalaja u sjevernoj Indiji. Savremeni istraživači filozofije i stručnjaci za jogu, na osnovu istraživanja i legendi, zamislili su i opisali porijeklo joge: Na jednoj strani Himalaja nalazi se Sveta Majka Planina visoka 8.000 metara, gdje postoji mnogo pustinjaka koji praktikuju meditaciju i teškoće, a mnogi od njih postaju sveci. Kao rezultat toga, neki ljudi su počeli zavidjeti i slijediti ih. Ovi sveci su prenijeli tajne metode prakticiranja svojim sljedbenicima u obliku usmenih formula, i to su bili prvi jogiji. Kada su drevni indijski praktičari joge vježbali svoja tijela i umove u prirodi, slučajno su otkrili da su razne životinje i biljke rođene sa načinima liječenja, opuštanja, spavanja ili ostajanja budnima, te da su se mogle prirodno oporaviti bez ikakvog liječenja kada su bile bolesne.

Pažljivo su posmatrali životinje kako bi vidjeli kako se prilagođavaju prirodnom životu, kako dišu, jedu, izlučuju, odmaraju, spavaju i efikasno savladavaju bolesti. Promatrali su, imitirali i lično iskusili položaje životinja, kombinovane sa ljudskom tjelesnom strukturom i raznim sistemima, te stvorili niz sistema vježbanja koji su korisni za tijelo i um, odnosno asane. Istovremeno, analizirali su kako duh utiče na zdravlje, istraživali načine kontrole uma i tražili načine za postizanje harmonije između tijela, uma i prirode, čime su razvijali ljudski potencijal, mudrost i duhovnost. Ovo je porijeklo joga meditacije. Nakon više od 5.000 godina prakse, metode iscjeljivanja koje uči joga koristile su generacijama ljudi.

U početku su jogiji vježbali u pećinama i gustim šumama na Himalajima, a zatim su se proširili na hramove i seoske kuće. Kada jogiji uđu u najdublji nivo duboke meditacije, postići će kombinaciju individualne svijesti i kosmičke svijesti, probuditi uspavanu energiju u sebi i steći prosvjetljenje i najveće zadovoljstvo, dajući tako jogi snažnu vitalnost i privlačnost, te se postepeno šireći među običnim ljudima u Indiji.

Oko 300. godine prije nove ere, veliki indijski mudrac Patanjali stvorio je Joga sutre, na kojima je indijska joga zaista formirana, a praksa joge je formalno definirana kao sistem od osam udova. Patanjali je svetac koji ima veliki značaj za jogu. Napisao je Joga sutre, koje su dale sve teorije i znanje o jogi. U ovom djelu, joga je prvi put formirala kompletan sistem. Patanjali se poštuje kao osnivač indijske joge.

Arheolozi su u slivu rijeke Ind otkrili dobro očuvanu keramiku na kojoj je prikazana figura joge koja meditira. Ova keramika je stara najmanje 5.000 godina, što pokazuje da se historija joge može pratiti do još starijeg vremena.

Vedski protovedski period

Primitivni period

Od 5000. do 3000. godine prije nove ere, indijski praktičari su učili praksu joge od životinja u prašumi. U dolini Wutong, uglavnom se prenosila u tajnosti. Nakon 1000 godina evolucije, bilo je malo pisanih zapisa, a pojavljivala se u obliku meditacije, kontemplacije i asketizma. Joga se u to vrijeme nazivala Tantrička joga. U periodu bez pisanih zapisa, joga se postepeno razvijala od primitivne filozofske misli u metodu praktikovanja, među kojima su meditacija, kontemplacija i asketizam bili u središtu prakse joge. Tokom perioda indske civilizacije, grupa domorodačkog stanovništva na Indijskom potkontinentu lutala je Zemljom. Sve im je davalo beskrajnu inspiraciju. Održavali su složene i svečane ceremonije i obožavali bogove kako bi se raspitali o istini života. Obožavanje seksualne moći, posebnih sposobnosti i dugovječnosti su karakteristike Tantričke joge. Joga u tradicionalnom smislu je praksa za unutrašnju dušu. Razvoj joge oduvijek je pratila historijska evolucija indijskih religija. Konotacija joge se kontinuirano razvijala i obogaćivala razvojem historije.

Vedski period

Početni koncept joge pojavio se u 15. vijeku prije nove ere, odnosno u 8. vijeku prije nove ere. Invazija nomadskih Arijevaca pogoršala je propadanje autohtone civilizacije Indije i donijela kulturu Brahmana. Koncept joge prvi put je predložen u religijskom klasiku "Vede", koji je jogu definirao kao "uzdržavanje" ili "disciplinu", ali bez položaja. U svom posljednjem klasiku, joga je korištena kao metoda samouzdržavanja, a uključivala je i neke sadržaje kontrole disanja. U to vrijeme, stvorili su je svećenici koji su vjerovali u Boga radi boljeg pjevanja. Cilj vedske prakse joge počeo je prelaziti iz uglavnom zasnovane na fizičkoj praksi radi postizanja samooslobođenja u religijsko-filozofsku visinu ostvarenja jedinstva Brahmana i Atmana.

Predklasični

Joga postaje način duhovne prakse

U šestom vijeku prije nove ere, u Indiji su rođena dva velika čovjeka. Jedan je poznati Buda, a drugi Mahavira, osnivač tradicionalne džainističke sekte u Indiji. Budino učenje može se sažeti kao "Četiri plemenite istine: patnja, porijeklo, prestanak i put". Oba sistema Budinog učenja su široko poznata cijelom svijetu. Jedan se zove "Vipassana", a drugi "Samapatti", koji uključuje i poznati "Anapanasati". Osim toga, Buda je uspostavio osnovni okvir za duhovnu praksu pod nazivom "Osmostruki put", u kojem su "ispravan način života" i "ispravan napor" manje-više slični propisima i marljivosti u Raja Yogi.

Kip Mahavire, osnivača džainizma u Indiji

Budizam je bio široko popularan u davna vremena, a budističke metode prakticiranja zasnovane na meditaciji proširile su se na veći dio Azije. Budistička meditacija nije bila ograničena na određene monahe i askete (Sadue), već su je prakticirali i mnogi laici. Zbog širokog širenja budizma, meditacija je postala popularna u kontinentalnoj Indiji. Kasnije, od kraja 10. stoljeća do početka 13. stoljeća, turkijski muslimani iz Centralne Azije napali su Indiju i naselili se tamo. Nanijeli su težak udarac budizmu i prisilili Indijce da pređu na islam nasiljem i ekonomskim sredstvima. Do početka 13. stoljeća budizam je izumirao u Indiji. Međutim, u Kini, Japanu, Južnoj Koreji i zemljama jugoistočne Azije, budistička tradicija meditacije je sačuvana i razvijena.

U 6. vijeku prije nove ere, Buda je uveo (Vipassanu), koja je nestala u Indiji u 13. vijeku. Muslimani su napali i nametnuli islam. U 8. vijeku prije nove ere i 5. vijeku prije nove ere, u religijskim klasičnim Upanišadama, ne postoji asana, koja se odnosi na opštu metodu prakse koja može potpuno ukloniti bol. Postoje dvije popularne škole joge, naime: karma joga i jnana joga. Karma joga naglašava vjerske rituale, dok se jnana joga fokusira na proučavanje i razumijevanje vjerskih spisa. Obje metode prakticiranja mogu omogućiti ljudima da na kraju dostignu stanje oslobođenja.

Klasični period

5. vijek p.n.e. - 2. vijek n.e.: Pojavljuju se važni klasici joge

Od općeg zapisa Veda 1500. godine prije nove ere, preko jasnog zapisa o jogi u Upanišadama, do pojave Bhagavad Gite, završeno je ujedinjenje prakse joge i filozofije Vedante, koja je uglavnom govorila o različitim načinima komunikacije s božanskim, a njen sadržaj je uključivao Raja Yogu, Bhakti Yogu, Karma Yogu i Jnana Yogu. To je učinilo jogu, narodnu duhovnu praksu, ortodoksnom, od naglašavanja prakse do koegzistencije ponašanja, vjerovanja i znanja.

Oko 300. godine prije nove ere, indijski mudrac Patanđali stvorio je Joga sutre, na kojima je indijska joga zaista formirana, a praksa joge je formalno definirana kao sistem od osam udova. Patanđali se poštuje kao osnivač joge. Joga sutre govore o postizanju stanja ravnoteže tijela, uma i duha kroz duhovno pročišćenje i definiraju jogu kao način prakse koji potiskuje prevrtljivost uma. To jest: vrhunac Samkhya misli i teorije prakse škole joge, strogo se pridržavati metode od osam udova kako bi se postiglo oslobođenje i povratak pravom sebi. Metoda od osam udova je: "Osam koraka za prakticiranje joge; samodisciplina, marljivost, meditacija, disanje, kontrola čula, upornost, meditacija i samadi." To je središte Raja joge i način za postizanje prosvjetljenja.

Postklasična

2. vijek nove ere - 19. vijek nove ere: Procvat moderne joge

Tantra, ezoterična religija koja ima dubok utjecaj na modernu jogu, vjeruje da se krajnja sloboda može postići samo kroz strogi asketizam i meditaciju, te da se sloboda konačno može postići kroz obožavanje boginje. Vjeruju da sve ima relativnost i dualnost (dobro i zlo, vruće i hladno, jin i jang), a jedini način da se riješimo boli je povezivanje i integriranje sve relativnosti i dualnosti u tijelu. Patanjali - iako je naglašavao potrebu za fizičkom vježbom i pročišćenjem, također je vjerovao da je ljudsko tijelo nečisto. Istinski prosvjetljeni jogi pokušat će se riješiti društva gomile kako bi izbjegao zagađenje. Međutim, škola (Tantra) joge jako cijeni ljudsko tijelo, vjeruje da Gospodin Šiva postoji u ljudskom tijelu i vjeruje da je porijeklo svih stvari u prirodi seksualna moć, koja se nalazi ispod kičme. Svijet nije iluzija, već dokaz božanskosti. Ljudi se mogu približiti božanskosti kroz svoje iskustvo svijeta. Radije kombiniraju mušku i žensku energiju na simboličan način. Oslanjaju se na teške joga položaje kako bi probudili žensku snagu u tijelu, izvukli je iz tijela, a zatim je spojili s muškom snagom koja se nalazi na vrhu glave. Poštuju žene više od bilo kojeg jogija.

Cijenjenje | Praktikovanje tantre: Pogled na obožavanje bogova u drevnoj jogi i skulpturama

Nakon Joga Sutri, to je postklasična joga. Uglavnom uključuje Joga Upanišade, Tantru i Hatha jogu. Postoji 21 Joga Upanišada. U ovim Upanišadama, čista spoznaja, rasuđivanje, pa čak i meditacija nisu jedini načini za postizanje oslobođenja. Svi oni trebaju postići stanje jedinstva Brahmana i Atmana kroz fiziološku transformaciju i duhovno iskustvo uzrokovano tehnikama asketske prakse. Stoga, dijeta, apstinencija, asane, sedam čakri itd., u kombinaciji s mantrama, vježbama ruku i tijela...

Moderno doba

Joga se razvila do te mjere da je postala široko rasprostranjena metoda fizičkog i mentalnog vježbanja u svijetu. Proširila se iz Indije u Evropu, Ameriku, Azijsko-pacifičku regiju, Afriku itd., i visoko je cijenjena zbog svojih očiglednih učinaka na ublažavanje psihološkog stresa i fiziološku njegu zdravlja. Istovremeno, kontinuirano su se razvijale različite metode joge, kao što su vruća joga, hatha joga, vruća joga, zdravstvena joga itd., kao i neke nauke o upravljanju jogom. U moderno doba postoje i neke ličnosti iz svijeta joge sa širokim utjecajem, kao što su Iyengar, Swami Ramdev, Zhang Huilan itd. Neosporno je da će dugogodišnja joga privući sve više pažnje ljudi iz svih sfera života.